Ne smatram da je ljubav prema sebi jednaka egoizmu. Egoizam je zatvaranje u sebe, a ovdje govorimo o unutrašnjem otvaranju. Otvaranju ka nama samima, ali i ka onima koji nas okružuju. Ako smo sposobni za strpljenje, poštovanje, pažnju, jak karakter i osjećaj odgovornosti ka nama samima, onda smo sposobni to i drugima da damo. Voljeti sebe znači brinuti o svim segmentima našeg bića:
• Briga o našem tijelu (fizičko biće)
• Briga o mentalnom i emocionalnom stanju ( mentalno i emocionalno biće)
• Briga o poslu/karijeri
• Odnos prema sebi samom
• Odnos prema drugima
• Briga o duhovnim potrebama (duhovno biće)
To je holistički (cjeloviti) pristup zdravlju i sebi samima. Svaka neravnoteža unutar ovih dijelova koji čine cjelinu dovodi do pojave disbalansa. Upravo ovi disbalansi u nama, psihološki, duhovni i emocionalni mogu izazvati loš osjećaj, kao i pojavu fizičkih zdravstvenih poremećaja- psihosomatske bolesti. Mnoge su bolesti uzorkovane psihičkim i socijalnim poremećajima, a svaka bolest ima za posljedicu psihičke (strah, tuga, briga, nedostatak motivacije…) i socijalne posljedice (nesposobnost za rad i druženje, nedostatak volje, izolovanost…). Zato čovjeka treba posmatrati kao cjelinu, ne kao zbir dijelova.
I sama sam iskusila ovu neravnotežu. Nisam se nikada posmatrala kao cjelina, trudila sam se da zadovoljim neke segmente svog bića, dok su drugi bili zapostavljeni, da ne kažem ugušeni.
Radeći u korporaciji godinama, na menadžerskoj poziciji, veći dio dana sam provodila udovoljavajući kompanijskim potrebama, ne svojim. Moje radno vrijeme se nikada nije završavalo. Uklapala se u postavljene korporativne kalupe, trudila se klimati glavom onda kada se to od mene traži, “keziti” onda kada je potrebno podržati nečiju „duhovitost“, oblačiti se onako kako kompanijska pravila nalažu, ponašati se u skladu sa godinama i statusom. A gdje sam tu ja???
Toksičnost oko mene je rasla, toksičnost u meni je rasla. Smjenjivale su se uloge na mojoj životnoj pozornici, u skladu sa tim sam birala I svoje maske. I tako godinama. Sve više nezadovoljstva, sve manje vremena za sebe, sve veći disbalans, sve veća ugušenost mog bića. Ni migrenske glavobolje, ni bolovi u leđima, ni učestali bronhitis meni nisu bili dovoljno jasni znaci da je došlo vrijeme da kažem DOSTA.
Dosta nezdravoj sredini u kojoj sam svakodnevno boravila, dosta nekim ponašanjima koja nikada neću razumjeti i podržati, dosta svemu što mi onemogućava da živim svoju autentičnost, dosta mračnim mislima I zatvorenosti uma.
I onda sam izgovorila to DOSTA na glas!!!
Nakon tog radnog dana, kada sam svečano dala otkaz, otišla sam kod moje prijateljice. Ona me je dočekala sa vinom na vratima. Rekla je: „Ovo moramo proslaviti“. I proslavile smo. Uz pregršt smijeha i ogromne količine suza koje su istekle iz mene. Nije to bila ama baš nikakva tuga zbog toga što prekidam odnos sa kompanijom koja me godinama nije ispunjavala.Nije to bio ni toliki strah od svega što dolazi, bilo je jedno veliko oslobađanje negativnog energetskog naboja. Tog dana sam počela stvarati novu sebe. Moj zadatak je bio da se opet sebi vratim.
Koliko god nas odnosi sa drugima činili srećnijim, bogatijim i ispunjenijim, najvažniji odnos koji imate je upravo odnos sa samim sobom. Zaista, nikoga u životu ne možete voljeti ukoliko sebe ne volite dovoljno. I ukoliko odlučite da nemate vremena za sebe, jer to je zaista samo odluka I šablon u koji brzo uplivamo. Zato volite svaku poru svoga bića, svaku svoju manu i nesavršenost. Volite se I imajte se, jer takvi kakvi jeste ste posebni i fantastični. I ne dozvolite da vas iko ikada ubijedi u suprotno.
Meni je ovo životno iskustvo bilo potrebno da spoznam koliko sam se zapostavila, u onom unutrašnjem, najznačajnijem smislu. Ova situacija je bila moj okidač. Morala sam zatvoriti ta vrata svog životnog iskustva I obustaviti tu energetsku zagušenost. A onda, onda su nastale najljepše stvari. Onda se rodila kreativnost, nove želje I potrebe, stvorila sam novi identitet, koji mi se jako dopada. Svakodnevno stvaram svoj novi svijet , okružena licima bez maski (na šta sam posebno ponosna) I u njemi trenutno uživam. Danas sama biram spostveni fokus, nekada sam to radila po automatizmu.
Radite poslove koje volite, birajte za sebe zdrave odnose, zdravu radnu sredinu, cijenite svoje potrebe i ne gušite ih, ne zapostavljajte svoju autentičnost i radujte se svakom danu, svakom udahu i izdahu koji napravite i baš svakom iskustvu i sopstvenom odrazu na vašem životnom putu.
I znajte, naša ekspanzija počinje upravo onda kada istupimo iz naše voljene zone komfora.
Ukoliko želiš da zakažeš individualni rad sa mnom možeš me kontaktirati na +382 67 207 194 ili mi piši na info@vanagojkovic.com. Koučing se odvija on line, putem skype-a. Prva konsultacija je besplatna.
Zabranjeno je kopiranje ovog sadržaja bez dozvole autora.