Kreativnost i ja nismo baš dobro “sarađivali” u posljednje vrijeme.
Iako sam oduvijek sebe smatrala za kreativnu osobu, došla sam u fazu apsolutne nekreativnosti. Našla sam se u fazi nevjerovatne apatije, lijenosti, potrebe da ništa ne radim.
Znate onaj momenat kada imate ispred sebe gomilu obaveza, kratkih rokova, potrebu da iskažete neki nadprosječan dio vas, želju da zablistate, a ne polazi vam za rukom.
Za sve što radite potreban je veliki napor. Ništa ne teče glatko.
U želji da ovo stanje što brže promijenim radila sam baš sve što sam znala da može pomoći . Tako sam danima radila meditacije za moju grlenu čakru. Osim toga, slušala razne editorijale na temu kreativnosti. Čak sam i pribjegavala onim filmskim scenama: topla kupka, gledanje u zvijezde, čaša vina, slušanje muzike….opet, ništa.
Nalet nekretivnosti je bio sve intenzivniji, odsutnost sve veća, a moja grčevita borba da promijenim stvari i da dođem do odgovora zašto mi se to dešava sve izraženija.
Znala sam da sam primjenila apsolutno sve metode koje poznajem, ali vrlo brzo sam shvatila da je ipak jedna i ona najvažnija izostala.Nisam se opirala. Dozvolila ovom osjećaju da me obuzme, bez otpora, bez potrebe da ga razumijem. Jednostavno samo da ga priznam (jer tu je svakako), da mu dozvolim da bude i da sebi ne namećem potrebu da bude drugačije. Onda sam rekla sebi “Neće svijet propasti bez šačice moje kreativnosti. Dozvoljavam sebi da budem nekreativna.”
I onda se baš sve promjenilo…
To je razlog zbog kojeg sam dobila inspiraciju da ovaj tekst podijelim sa vama.
Kada nam se bilo šta događa najvažnije je ne opirati se. Ništa se ne dešava tek tako, sve ima svoj razlog. Zato, važno je dopustiti duši da iskusi sva potrebna iskustva. Ne opirati se. Prihvatiti. A tek kada to uradimo možda možemo još nešto probati.
1. BORAVAK U PRIRODI
Brojne studije potvrđuju da je provođenje vremena u prirodi jedan od najučinkovitijih načina da se očuva fizičko i mentalno zdravlje. Tako mnogi bogati i uticajni ljudi kupuju kuće van grada, izmještaju se iz “civilizacije” i priklanjaju jednostavnim načinima života. Nekada ovo nisam razumjela, danas itekako razumijem.
Studija objavljena 2013 godine u britanskom časopisu British Journal of Sports Medicine je pokazala da šetnja gradskim parkom, ili bilo kojom zelenom površinom, za svega 25 minuta je dovoljna da se mozak odmori i da se stimuliše njegova kognitivna funkcija.
Da ne ulazim u medicinska objašnjenja ovoga, važno je samo da znate da kada se dio mozga odgovoran za složene umne radnje ugasi aktivira se “mreža mašte”. Ona se aktivira svaki put kada smo uključeni u blage, neobavezujuće aktivnosti, poput hodanja po šumi.
Mreža mašte omogućava nam da zamislimo druge perspektive i scenarije.
Pored toga, dokazano je da zelena boja podstiče kreativnost, nadahnjuje, promoviše harmoniju i ravnotežu i smanjuje anksioznost.
2. JUTARNJE STRANICE
To je veoma jednostavan način da izbacite iz sebe sve one opterećujuće misli sa kojima se budite, emocionalni i energetski naboj. Najbolji način da to uradite jeste neposredno po buđenju, ne onda kada se totalno razbudite i kada se uključi vaš logički um, tj.Ego.
Jednostavno uzmete svesku A4 formata i svakog jutra na tri lista izbacite baš sve ono što se nalazi u vašoj glavi. Bez uljepšavanja, korekcije, cenzurisanja….pišite onako kako vam dođe i šta vam dođe. Ovo je način da dopustite vašem logičkom umu da se povuče i da date prostora vašem kreativnom umu da se izrazi.
Važno je iskoristiti ovaj trenutak dok je vaš Ego, vaš Unutrašnji kritičar, povučen, dok još uvijek nema nikakve zahtjeve.
Jutarnje stranice su način da očistite vaš um, da okrijete svoju kreativnost, jer da bi uzeli u ruke svoju kreativnost prvo moramo da je otkrijemo. Kroz ovaj naizgled bemislen proces dozvoljavamo sebi mogućnost da je otkrijemo i upoznamo. Otkrivamo stvari koje su duboko skrivene u nama.
3. KUVANJE
Kuvanje je samo jedan od načina vašeg kreativnog izražavanja.Naravno, sve zavisi kakav stav zauzmete prema kuvanju. Za nekoga je to mučenje, potreba i obaveza da svakoga dana pripremi obroke za sebe i svoju porodicu, za nekog drugog je to način da sebi udovolji, da obraduje sebi drage ljude, da obezbijedi za sebe dobru energiju i kvalitetne namirnice. Sve je u vašoj percepciji.
U svijetu se smatra da je hrana sveta, a sam proces pripreme obroka način da se iskažete kreativno i da probudite vašu budnost i svjesnost trenutka u kom se nalazite.
U mojoj porodici svi vole da kuvaju I svi to jako lijepo rade. Međutim, ja sam oduvijek “bježala” od ovoga. Nekako se nisam vidjela kao neko ko provodi vrijeme u kuhinji i još uživa u svemu tome.
Međutim, danas je kuvanje jedna od mojih većih strasti.
Proces pripreme hrane me je naučio da podstaknem svoje majstorstvo, da budem pažljivija, da smišljam recepte. Nisam neko ko voli šablone u životu, tako ni u kuvanju. Kuvam ono što volim da jedem, na način koji meni odgovara. A začini su moja opsesija. Dovlačim ih iz svih dijelova svijeta gdje sam putovala.
Razumijevanje odnosa sastojaka i njihovih interakcija presudno je za stvaranje uspješnog jela. Ta svjesna otvorenost upravo je ono što je u središtu svakog kreativnog procesa bez obzira na to šta radimo.